Sad pišem o sezonskom zapošljavanju kao da sam ekspert, nisam, samo ono što primjećujem, što sam na svojoj koži osjetila, doživjela, razgovarala, bila prisutna mnogim nezgodnim situacijama. Nadam se da ću svojim napisom pomoći svima koji kreću tim putem, kako kad se nađemo u nekoj novoj situaciji, kako reagirati ili još bolje, što nas čeka.
Do sada sam, unazad desetak godina imala vrlo intenzivne pregovore, traženja zbog seljakanja, malo idem raditi van kuće jer treba ih prehraniti sve a nema posla u rodnom mi gradu iako ne biram, doslovce kriterij odabira je nula, poslije se vraćam kako bih uz sve njegovala ukućane. Onda treba račune platiti zbog niza nepredviđenih okolnosti, nikad novca dovoljno, pa za poslom put pod noge, nakon mučnih online apliciranja, razgovora.
Drugačije je kad dođeš i vidiš. To je neprocjenjivo, sve ostalo mogu napričati kako žele, uglavnom bajke. Kad vidiš prostor gdje ćeš raditi, potom osobe s kojima razgovaraš-pregovaraš, okoliš, što im je fokus pitanja a nema veze s poslom koji trebaš raditi… svi oni su visoki profesionalci dok svako pitanje ima smisla I svoju pozadinu. Nitko ne treba partijanera koji će noć provesti tulumareći jer sutra dan nije za posao.
Do jučer sam između ostaloga na poslu koji sam obavljala i vodila razgovore za posao, primala ljude i telefonske pozive, dopisivala se s njima i tražila nužne podatke, za opću sliku. Doživjela sam i tu svašta. Zamolba u jednom redu i jednoj rečenici, do prepisanih tekstova koji nema veze sa aktualnim javljanjem za posao.
Potom bez kontakta i imena, a svi dobro znamo na koji način se sve može mail adresa otvoriti. Bez naznačenih godina starosti i bez najosnovnijih podataka o sebi, kao što je završena škola, radni staž, znanje, sklonosti za još neki posao srodne grane. Naravno da nismo svi informatički pismeni, a nismo ni ovako dovoljno pismeni, ali kad pišemo zamolbu i životopis, treba se zamisliti da si ti osoba koja primaš, što bi sve pitao budućeg zaposlenika i u tom duhu napisati svoje podatke. Jer gdje ima posla, otvaraju se i druge pozicije. Imati uvijek na umu da za tih nekoliko mjeseci si u situaciji da kod istog poslodavca radiš i nešto drugo.
Prvobitno i prvo je poslati zamolbu. Važna je ta aplikacija, jako jako bitna jer na temelju nje te se poziva ili ne. Ponekad je dovoljno nazvati službu ostaviti svoje kontakt podatke, al si tad u zapećku sa dugim čekanjem jer prednost imaju svi drugi, prvenstveno koji su na dohvat ruke.
Svaki poslodavac voli ispred sebe imati papir na kojem je uredno otprintano sve što si napisao, poslao mailom, poštom, faxom, često je taj tekst obišao nekoliko osoba jer se vidi rukom napisana primjedba, sve ovisi o sustavu gdje si se prijavio.
Uvijek se mora imati na umu da su to uhodani sistemi, da se moraš uklopiti ili nemaš tamo što raditi, samo si jedna od bar desetak za 1 mjesto pozvana, a još stotinjak zamolbi čeka. Sada je vrijeme za uloviti dobro mjesto u sezonskom poslu, što znači da primaju baš sada i ona mjesta koja imaju visoke standarde, koja ipak paze na svoje zaposlenike, jer kad turisti krenu, sve mora biti kao ura, postaješ dio dekora, neprimjetna, tiha, nečujna, a prisutna obavljanjem posla. Sve više je visoko kategoriziranih turističkih objekata koji drže svoj renome, traže elokventne osobe, primjerenog ponašanja izgleda, stava, jer čistača, pomoćnog radnika imaju na svakom uglu, nije im svejedno kakvu sliku takav zaposlenik ostavlja. Još gore je ako u vrhu sezone ostanu bez radnika za bilo koje mjesto … sva su pomno rangirana I nužna, ništa viška taman koliko treba.
Zanimljivo je da svi prvobitno traže nove sezonce iako imaju listu starih, koje će vjerojatno pozvati ako ništa drugo ili drugačije ne riješe.
Sad kad sam opet u poziciji odlaziti na razgovore za posao, nailazim na druge koji nesvjesno griješe, pa rekoh, idem napisati nekoliko natuknica. Treba izabrati u kojem mjestu čekati na posao, a u ovom gradu gdje sam se i poziva, znači, važno je biti na izvoru informacija, jer niti jedna upućena zamolba nije bez osnova, nazovu te kad trebaju, kad imaju potrebu, ne biraju puno, kriterij im je da si tu negdje i da odmah možeš doći na razgovor i početi raditi kad oni kažu. Da si ljubazan, s osmjehom i da hvališ grad, naravno I mjesto gdje si upravo stigao.
To je ono što se mora imati prvo na umu, podrazumijeva se biti točan s dolaskom te čekati dok te se ne pozove, strpljivo bez brundanja. Uglavnom te se (p)ostavi na čekanje gdje su postavljene kamere pa promatraju kako se ponašaš. Nema kopanja nosa I namještanja kose, nema šminkanja niti naglih pokreta. Po mogućnosti imati kakvu knjigu uz sebe ili surfati na mob. Nije preporučljivo razgovarati. To je jedan od prijedloga a sve ovisi kamo, za koju poziciju je razgovor. Ono što nije pametno je da se zaposlenike koji su prisutni, ovisi gdje si smješten, išta pitaš o poslu i plaćama, samo ono osnovno, gdje je toalet, da je ugodno sjediti il boraviti baš na toj tvrdoj i neuglednoj stolici, hvaliti pogled, urednost, ljubaznost, profesionalost.
Meni se obavezno dogode stvari koje ne bi trebale, imam peh. Tako sam baš jučer bila na razgovoru za posao. Iako sam manje više proučila gdje se mjesto nalazi, kad sam krenula, podugačak je to put hodanja bio. Moja gazdarica je objašnjavala ali sam se držala neke svoje rute I dobro da nisam krenula sporednim putevima, zalutala bih, kad skreneš skalinama, ništa ispod 250 kom nema u tom dijelu grada, sve je dobro dok je riječ niz u opticaju. Jer niz je 5 do 10min, a uz je bar 5 puta toliko, svako malo moraš stati i dušu ispuhati.
Pročitajte još priča od blogerice Lily Laum
Dakle, bila sam na razgovoru u jednom od preko 60 hotela koji su smješteni nadomak, sve kroz dužu šetnju obiđeš, velika je koncentracija, prijavila sam se za sve pomoćne poslove i jučer su me nazvali i ponudili posao pomoćne kuharice, bolje rečeno održavanje higijene prostora i suđa s kojim se kuha, možda povremeno čišćenje blitve i kupusa, guljenje mrkve i krumpira. Radi se u 2 smjene, 7h dnevno, 1 dan slobodno, ne zvuči ni malo loše. Hotel je zabačen od svih pogleda, nema oznaka na putu, ekskluzivan i čiste ga I bojaju za otvaranje sezone koja počinje za Uskrs, zato sad ljude regrutiraju. Nemam sreće, kao za vraga su mi svi mobiteli počeli zvoniti, sva 3 u pol sata, stampedo poziva, kopam i tražim ih po torbi. Nisam ih utišala ni ugasila, drugi puta sigurno hoću. Ali, mlađe dijete zove jer je pukla cijev vode u dvorištu naše kuće, kolegica sa aktualnog posla zove da je gazda došao i kad ću doći na dogovor o prestanku godišnjeg I prestanku rada a i prijatelj da vidi kako sam, zazvonio.
Zaboravih napomenuti da je po mene je došla voditeljica kadrovske, na ulaz jer jedva sam pronašla stakleni lift da dođem do ulaza u hotel, ama baš sve je uvučeno od pogleda sa ulice, Sheherezada je blizu i slično smještena. Svi znaju za taj preskupi lokalitet dostupan samo osobama izuzetno dubokog đepa. Odvela me u jednu od soba a razgovoru je prisustvovao glavni kuhar. Mladi visoki i vrlo zgodni muškarac 40 tih godina, čvrstog stiska i vrlo oštrog pogleda, ništa mu ne promiče. Taman mi je zazvonio mob i javila sam se, rekla da molim da se malo kasnije čujemo, ne objašnjavajući ni gdje sam ni što radim ni kad će to biti kasnije.
Prvo pitanje je bilo što sam do sada radila, činjenica je da baš nisam striktno navela u svojim pisanim riječima. Nasmiješila sam se i rekoh da nije pametno da govorim sve jer me zasigurno neće uzeti u obzir, a oni meni da išta nije sramota, važno je raditi, nisu očekivali humornu građevinsku sliku po terenu i obiteljski život na daljinju, samo su zapanjeno gledali kad sam spomenula dio poslova, više sam nabrajala mjesta gdje sam radila, ali ne i što točno, onako lagano kroz priču sam prošetala opisujući moju 30god karijeru. Ostali su zabezeknuti kad su shvatili da imam diplomu fakulteta u džepu. Tko zna što su očekivali.
Još sam spomenula da sam vrlo disciplinirana, svjesna svojih mogućnosti, ograničenja, da sam voljna učiti i ako nešto ne znam da to odmah i kažem, jer me ništa nije sramota. Da nisam ptica noćna lutalica I svo slobodno vrijeme provodim čitajući i pišući u komunikaciji s prijateljima te da sam aktivna na jednoj stranici o svome gradu, pratim događanja, uređujem zajedno sa ostalim adminima. Da volim vodene sportove, al sad samo plivanje.
Zapitala sam koji bi bio moj posao jer ga nikad nisam do sad kao zaposlenik radila, da sam bila u profesionalnim kuhinjama restorana, konoba, hotela ali u drugom kontekstu, još sam nabrojala koje kuhinje u kojim objektima gdje smo vršili adaptacije, dogradnje i izgradnje novih, sve na području u krugu nekoliko kilometara, čisto da mogu provjeriti ako ih zanima. Onda sam se sjetila da im nisam za jednu godinu dala objašnjenje što sam radila, pa samo su zinuli kad sam još spomenula dadiljanje u Irskoj, jer sam bila u poziciji da sam morala zaraditi i platiti račune koji su se nagomilali za dugove od 3 sahrane koje sam u cjelosti platila, uz sve troškove tekućeg života moga malenog svemira, moje obitelji.
Na pitanje kad sam došla u grad, objasnila sam da sam došla u proljeće biti sobarica koja je završila napredovanjem u praonici, a onda sticajem okolnosti upala u svoju branšu, da mi je bila misija ostati 1 do 2 eventualno 3 mjeseca. Da mi je sad posao gotov I gledam što dalje jer mi je važno ostati i ovu sezonu na kupanju uz rad.
Kad su došli od trenutnog šoka, što imam diplomu fakulteta i poprilično staža s visokom spremom, a javljam se za pomoćne poslove, glavni kuhar me pitao za godine starosti, mjerkao me je i kad sam rekla koliko, vidim da nije vjerovao da je toliko i rekao je da voli starije tete jer se s njima ugodnije osjeća i uvijek se napravi sav posao bez nervoze u kuhinji. Potom je upitao dal bi se prihvatila biti od 3mj do 11mj i radila u kontinuitetu. Oho, pomislih, znači prošla sam taj dio, bar taj dio da sam zanimljiva.
Naravno, rekoh da mi i odgovara takav ritam, a da ako nađem posao čija će plaća biti preko 10 000kn da ga sigurno neću propustiti al i na vrijeme im najaviti. Opet su zinuli, ispadam kao pričateljica SF pa kadrovica kaže da bi i ona takav posao za toliko novca, objasnila sam da imam rijetke certifikate koji su potrebni u građevinarstvu i da su se nekad ljudi plaćali samo da se potpišu i udare žig a ja još nusput i znam raditi. Te da još nije zamah građevinskog posla a uskoro će i zabrana rada zbog sezone. Isto tako da mi je novac potreban za obitelj a da me baš ništa nije stid raditi.
Pozdravili smo se srdačno, uz obećanje da će mi javiti u roku 2 tjedna rezultat ma kakav bio. Nisu znali da sam sutradan išla na razgovor za baš takvu plaću i poziciju koju sam spomenula.
Ali, biti žensko s puno godina je uvijek problem za pronaći posao. Ne treba odustati, viđam u pekarnicama, kioscima, fastfood restoranima, vodičice, u agenicjama kao i na recepcijama… dobro držeće dame, malo manje držeće ali sve rade, imaju kute ili kecelje, dobivaju plaću i u kontaktu su sa ljudima. Svako ima svoj razlog zašto u poodmaklim godinama radi. Osnova je financijska, međutim drugi niz okolnosti su također bitne, a to je iskustvo koje se prenosi i daje.
Nema dizanja ruku od sebe i odustajanja, samo treba pomno i dobro sagledati svoje sposobnosti, mogućnosti i potom aplicirati, neka vam ne bude teško napraviti nekoliko vrsta teksta koji ćete slati, prilagođenih poslovima na kojima ćete tražiti zaposlenje, to se napravi jedan puta pošteno i tada se mijenjaju bitne note, ostalo što je važnije ostaje. Sa malo riječi zainteresirati da te pozovu. Nitko ne voli čitati romane o nebitnim stvarima.
Ne odustati, pronalaziti rješenja, svakoj prepreci doskočiti. Prijatelji će vam uskočiti, sigurno. Ne plaćajte osobe koje se nude napisati vam ono što prepisuju. Taj novac čuvajte za put do posla, za prvu kavu.
Vrlo nužno je znati, a što je moja preporuka da se ne govori, a to je ružno o bivšim poslovima, šefovima, gazdama. Jer to samo o nama govori više. Suzbijte sav bijes, ljutnju, budite korektni, ako ništa drugo prema sebi.
