Kako život funkcionira

Objavljeno 07.06.2015.

Priča žene, majke i kraljice - Da li je moguće uskladiti privatne i poslovne obaveze?

Svako jutro, osim vikenda, ustajem u 5. Dok moji najdraži još uvijek spavaju volim s mužem popiti kavu i porazgovarati o svemu što nas čeka taj dan. To nam je jedino vrijeme u danu koje imamo samo za sebe jer smo navečer toliko umorni da samo čekamo da djeca legnu, kako bi se i mi sunovratili u krevet.


Otkad sam se prije mjesec dana vratila na posao nakon godine dana porodiljnog dopusta, oboje radimo od 7 tako da već od 6 kada započinje spremanje za vrtić i posao pa do 22 istog dana, oboje smo u stotoj brzini, trčimo na sve strane, odrađujemo obaveze i nastojimo našu obitelj održati na nogama.

I tako, dok dani i tjedni prolaze i brzo me udaljavaju od osjećaja slobode koji sam imala na porodiljnom dopustu, svako toliko se zapitam: "Da li je moguće uskladiti poslovne i privatne obaveze na način da i jedne i druge obavim na zadovoljavajući način? ". Da li mogu biti dobar djelatnik, onaj koji proaktivno i kvalitetno reagira u kriznim situacijama, onaj na kojeg se poslodavac u svakom trenutku može osloniti, onaj koji čuva ugled i reputaciju ustanove u kojoj radi? Da li mogu biti ona u koju se može pouzdati da ću na brz i efikasan način riješiti problem koji je iskrsnuo nakon završetka radnog vremena dok u isto vrijeme žongliram s dvoje djece i kuham ručak?

Mogu li na taj način zadovoljiti svoju potrebu da se ostvarim kroz poslovan uspjeh, da budem cijenjena i nagrađena za trud koji ulažem i rezultate koje postižem? I ono još bitnije, da li zadovoljstvo koje dobivam dobro odrađenim poslom, može nadomjestiti ono zadovoljstvo koje osjećam subotom ujutro kad se svi skupa budimo i mazimo u krevetu? Ne može, u to sam sigurna. Pa ipak, onaj mali djelić mene koji me je gurao korak više kad bih zapela na fakultetu, onaj isti djelić koji me u kasnim noćnim satima držao budnom nad knjigom za vrijeme studiranja, te dobar odgoj mojih roditelja koji me učio odgovornosti i opravdanju dobivenoga povjerenja, drži u meni budnu želju za ostvarenjem kroz posao.

S druge strane, moj sadašnji život, moja dječica i suprug, upotpunili su moj život, prije njih vezan isključivo uz posao. Još otkad sam se zaposlila 2007. godine sanjala sam samo od jednome – biti uspješna, financijski neovisna i nezamjenjiva u firmi u kojoj radim

Brak, prvi porod te obaveze koje dolaze uz to poput održavanja doma čistim, kuhanje, peglanje, pranje rublja još uvijek su bile izvedive, međutim dolaskom drugog djeteta, te nedavnim povratkom na posao nakon porodiljnog dopusta, shvatila sam da ću se morati bolje organizirati. Nisu bile rijetke situacije da sam odlazila na posao s jednom izdepiliranom nogom, a drugu nisam uspjela jer se dijete probudilo i nije htio da ga itko drugi uspava osim mame. Isto tako, često sam nosila konjski rep, nekad zbog cjelokupnog "stajlinga",  a češće samo zato da sakrijem neopranu kosu. Da ne spominjem da sam zatvorene cipele nosila sve do prije neki dan, jer mi se lak na noktima zgulio, a nisam ga imala vremena obnoviti. Da se ne lažemo, možda je vremena i bilo, ali u tim trenucima sam radila nešto drugo, pisala, kupala dječicu, kuhala, igrala se satima na podu dnevnog boravka.

Često bih promatrala žene u gradu, ne samo one sa većom djecom, već i one sa dječicom sličnog uzrasta mojima. Neke su radile, neke nisu. Velika većina izgledala je kao da ih je u najmanju ruku poplava izbacila, slično kao i ja. No nekoliko njih, izgledalo je stvarno božanstveno. Njima sam se istinski divila. 

Kako nije dolazilo u obzir pitati ih kako uspijevaju, obratila sam se Google-u. Tražila sam načine na koje to rade žene, majke i kraljice kojima se divim. Svima je jedna stvar jednaka – bitno je odrediti prioritete

Nijedno dijete neće se sjećati prljavog posuđa u sudoperu, ali će svako zapamtiti da je s roditeljima provelo sjajan dan u parku, igraonici, na kampiranju. Bitno je sam sa sobom raščistiti da jedno dugo vrijeme kuća će izgledati znatno manje uredna nego ranije, i neka će. Da bi se odredili prioriteti, treba postati svjestan koje sve obaveze uopće imamo. Dio njih i dalje je važno obavljati jednako predano, dio obaveza je moguće prebaciti na partnera, susjede, radne kolege, roditelje. A one obaveze koje mogu sačekati, neka čekaju. Koliko god dugo to bilo potrebno.

Mome suprugu, djeci, ali u konačnici i meni, bio je teško prihvatiti da više nemamo svaki dan ručak u tri slijeda kao što smo imali dok sam bila na porodiljnom, nekad čak imamo i kruh star jedan (čitaj dva, tri) dana jer nikako nismo uspjeli otići do pekare, u frižideru skoro više i nema kolača, domaćih pudinga… no siti smo, ništa nam ne fali, smijemo se i nastojimo iskoristiti svaki dan do maksimuma. Dok ovo pišem, moji klinci se kupaju u bazenu koji smo napuhali u kuhinji jer ja danas nikako ne stižem do plaže. Nedjelju uvijek koristim da obavim sve zaostale zadatke, da pripremim odjeću koju ćemo nositi kroz tjedan, da skuham bar za ponedjeljak i utorak, da izdepiliram onu drugu nogu koju nisam uspjela u četvrtak ;-)… Njima je isto, pustim ih da isprskaju sve oko bazena, tako da mi bude lakše kasnije prebrisati podove jer eto, i to se mora obaviti.

Najvažnija stvar je smanjiti očekivanja, tek tada će se moći opušteno koračati kroz život, koji je svima postao stresan, a zaposlenim majkama urnebesan. Nekad ćemo se više posvetiti poslu jer baš taj dan je velika frka zbog rokova, nekad ćemo bježati sat ranije s posla da više vremena provedemo u igri s djecom, nekad ćemo sve zapostaviti i otići tri sata na frizuru. No, nikada nećemo moći sve odjednom. Žonglirat ćemo obavezama, balansirati između prioriteta i težiti savršenstvu. U konačnici, tome život i služi.

Martina Krajina Mršo





Povezani sadržaj








Kako život funkcionira je blog koji će vas uvesti u različite životne priče i sudbine. Moći ćete pročitati različite teme o tome kako se nositi i kako se suprotstaviti svemu što život sa sobom nosi. Život je jedan i treba ga živjeti punim plućima, a kako biste lakše kročili kroz njega zavirite u blog Kako život funkcionira.

Popularno na blogu