Kada je došao kući, stavio je u vazu punu vode. Promatrajući malo bolje cvijet, uočio je razne nedostatke. Nijedna latica nije bila iste veličine, čak je jedna malo stradala. Vjerojatno od kiše koja je padala dan ranije, a možda ju je i neki prolaznik oštetio. Bez obzira na sve, ona je mirisala. Jako. Cijeli stan je bio obojen mirisom ruže.
Njemu to nije bilo dovoljno. Htio je savršenu ružu. Da je kod nje sve baš onako kako je zamislio. Da je svaka latica na svom mjestu i da nema oštećenja. Našao ju je. Veoma brzo. I to ne samo jednu, nego gomilu njih. Krile su se u raznim prodavnicama. Bile su to plastične ruže, ali su savršeno izgledale i imale visoki sjaj nanijet kemijskim supstancama. Odlučio se za jednu koja mu je djelovala umirujuće.
'Plaćate li gotovinom ili karticom?', upitao je čovjek na kasi.
'Gotovinom' - rekao je on, prazneći svoj novčanik.
Jedva je čekao da je uvede u svoj dvorac. Kada su ušli, on i savršena ruža, stavio je na stol u vazu bez vode, jer njoj ne treba voda. Ružu, koja je bila puna života i koja je opojno mirisala, je bacio. Sada je potpuno stradana ležala u kanti za smeće. Latice su joj se pokidale. Nije mu trebala više. Ne želi u svom životu nešto što ima nedostatke.
On i plastična ruža bili su sretni tri dana. Ta tri dana ona je uvijek ista bila. Izgledala je savršeno. Četvrtog dana uočio je da ne miriše. Takve ruže ne mirišu. Nema onog lijepo intenzivnog mirisa, kao što je bio slučaj kod prve ruže. Četvrti dan je shvatio da ne želi savršenu ružu koju je platio gotovinom, nego želi onu koju je ubrao slučajno, besplatno i koja ga je svojim mirisom opila.
Otišao je do kante za smeće pokušavajući da je vrati, ali jedino što je, nakon četiri dana, mogao uočiti je uvela biljka rastrganih latica. Ne miriše više. Sam ju je bacio.
Htio je savršenu ružu - dobio je savršenu ružu.
