Kako život funkcionira

Objavljeno 25.02.2019.

Moj doživljaj Dubrovačke bure

Čitam i kažu orkanska bura koja na ovim prostorima još nije bila tolikog intenziteta. Neraspoložena sam, tužna, sjetna, sjedim u malenom studio apartmanu i slušam fijuke koji mi paraju mozak.


Zvukovi na koje nisam naučila, slušala sam ih do sada samo kao efekte u SF filmovima. Probudilo mi neka sjećanja, kao da sam u nekom paralelnom svijetu, a i samo udarci velikih komada koje nosi me trgnu u stvarnost, odjekuju u pustim ulicama. To je orkanska bura koja pravi štetu i meni posla kasnije koji neću stići napraviti na vrijeme.

Nije ugodno slušati fijukanje bure i imati osjećaj da će izbaciti prozore i vrata, a kroz svaku poru je ubrizgala prašinu pomiješanu sa soli i sve posvuda škripi pod nogama kao klizalište se fini sloj prašine rasporedio doslovce svagdje. 

Prašinasta zavjesa koja se zavlači u pluća svakim udahom kad sam prokrstarila danas 4 etaže kuće koju održavam sam se naprosto smrzla gledajući što me čeka kad se smiri ova vjetrušina koja ne misli stati, neprekidno zapuhuje, a onda udar od preko stotinjak kilometara - slijedi stolica, stolova, veša ... pune uske ulice ... komada crjepova i saksija s cvijećem.

Frcalo je na sve strane, samo čujem kotrljanja niz kamene stepenice i već sam oguglala. Zvukovi koji bude jezu, onu koja te prožme, ja nisam navikla na njih. Vrt je ukomiran, nema gotovo ni jednog lista na stablima ali su stjerani u nedostupne kuteve za čistiti. Više otužno još 2 ploda limuna na stablu, palma pukla i pala preko baldahina dok pokrivač bazena pleše pod naletima bure i samo gledam kako će ga kao jedro podići i odnijeti, ostale palme se savijaju i jedva drže.

Pročitajte još priča od blogerice Lily Laum


Prozori prepuni osušenih kapljica soli, ne vidiš kroz njih, kao da su pjeskareni. Sve grane se savijaju, a užasan fijuk se prolama svakih nekoliko sekundi. Oprezno otvaram škure na drugim prozorima kako bih sagledala situaciju u svim dijelovima vrta, jer van ne smijem još, čekam smiraj od nekoliko minuta, bura nosi sve pred sobom.

Gledam krevete prepune prašine i zrnaca smeća, potom tepihe, svaki korak škripi od smeća i komadića svih veličina koji su nadignuti i kroz zrak izmiješani sa soli. Vidim samo jedno - ostaviti dugo neću usisavač iz ruku, a onda pranje svih površina koje će trajati cijelu vječnost. Sol je abrazivna i ne smije u doticaj s vodom, ostavlja tragove. Brojim prozore kao smrtne neprijatelje mojih ruku, na svakoj etaži 24 i tako 4 puta.

Povukla sam se u svoje malene odaje i slušam fijuke, na smjenu je osjećaj hladnoće i vrućine kad otvorim zračiti, znači da će gomila smeća u hipu uletjeti, a i kod naleta bure ne možeš otvoriti, a ni zatvoriti vrata. Trebam uhvatiti pogodan trenutak, surfam i gledam slike u ostalim dijelovima pogođenim burom. Sleđena sam viđenim, posebno čvrsta u odluci - nema van! Do daljega! Zar mi treba izazivati i zazivati 'vraga', sve može i mora pričekati.

Još priča potražite na blogu lovewithspirt.

Lily Laum




Povezani sadržaj








Kako život funkcionira je blog koji će vas uvesti u različite životne priče i sudbine. Moći ćete pročitati različite teme o tome kako se nositi i kako se suprotstaviti svemu što život sa sobom nosi. Život je jedan i treba ga živjeti punim plućima, a kako biste lakše kročili kroz njega zavirite u blog Kako život funkcionira.

Popularno na blogu