To vam je nešto slično poput sindroma kuhane žabe. Kada biste žabu bacili u vruću vodu ona bi refleksno iskočila van zbog osjećaja topline odnosno ugroženosti, a kada je stavite u hladnu vodu pa je postepeno grijete žaba će mirno čekati da je skuhate. Sindrom kuhane žabe je samo metafora. Tako ljudi malo po malo, ulaze u začarani krug koji ih iscrpljuje emocionalno i mentalno i čini ih praktično bespomoćnim.
Nekima je potrebno godinama da se suoče s činjenicom u kakvoj toksičnoj stvarnosti žive. Da li je veza, brak, prijateljstvo, posao ili nešto drugo u pitanju, nije važno. Važno je samo da čovjek pokušava grčevito da se veže za nešto što ga iscrpljuje, i tako živi iz dana u dan dok se ne probudi i osjeti da polako „umire“ kao žaba. Gdje je tu logika?
Mislim da je čovjek rođen kako bi koračao na ovoj Planeti kao najbolja verzija sebe. Naravno nije život uvijek lagan. Kako bismo znali da je nešto dobro ako ne znamo suprotnost od toga? Život nas dosta toga uči. A jedna od lekcija je da jednostavno pustimo...
"Mnogi ljudi idu kroz život čekajući da im se nešto desi. Ne čekajte da vam se dogodi život, mjesto toga, vi se desite životu. Napravite sami svoju priču i budite glavna uloga."
Još priča potražite na blogu Da li preživljavate ili proživljavate? i Facebook stranici.
Lejla Motoruga
