Ja sam preživjela dva prva odvajanja, prije nekoliko godina s kćerkom i nedavno sa sinom. Bili su jednako stari, samo godinu dana. Ona je štrajkala glađu punih dva mjeseca, a on se bunio samo nekoliko dana. Ona je krenula u vrtić, a on kod tete čuvalice. Nju sam znala ostaviti i ranije, njega nikada. Zašto je ona reagirala jače, nikada neću znati, ali da je nisam ranije pripremala, tko zna koliko dugo još ne bi htjela jesti, piti ili igrati se s drugom djecom u grupi.
Svako dijete je individualno, ali postoje osnovna pravila kako im olakšati prvo veliko odvajanje, odnosno polazak u jaslice ili vrtić.
1. Dajte vremena adaptaciji
Adaptacija je prijelazni period u kojem se dijete postepeno navikava na novonastalu situaciju, na nove i nepoznate osobe, drugu djecu, na nepoznati prostor. Kod nas, adaptacija je trajala dva tjedna. To je vrijeme u kojem smo prvenstveno zajedno u vrtiću, roditelji sudjeluju u igri i ostalim aktivnostima kako bi dijete steklo sigurnost u odgajatelje. S vremenom, zavisno od spremnosti djeteta, ostavljamo dijete samo na kraći period da bismo ga postepeno priviknuli na samostalan boravak bez roditelja.
2. Dajte djetetu što više informacija
Iako jednogodišnjaci ne razumiju cijelokupnu situaciju niti složene rečenične formulacije, potrebno im je objasniti, njihovim rječnikom, pojednostavljeno, da roditelj odlazi raditi, u trgovinu, kupiti za ručak, i da se nakon toga vraća. Za to vrijeme čuvati će ga teta. Potrebno je također što mu više opisivati što će u vrtiću raditi, naravno tako da istaknemo aktivnosti koje su mu ionako drage. Ako se dijete voli igrati kuhanja, treba mu objasniti da će u vrtiću moći puno kuhati, ako voli plesati, ili pjevati, treba mu naglasiti da će u vrtiću puno pjevati.
3. Imajte pozitivan stav
Dijete ne možete prevariti. Ukoliko osjeti da ste sami nesigurni ili nezadovoljni zbog rastanka, ili ukoliko osjeti da sumnjate u to da su odgajateljice kvalitetne i da će vašem djetetu pružiti ugodan boravak u vrtiću, oni će to osjetiti i sami jako sumnjati i pružati otpor. Djeca imaju tendenciju kopirati roditeljeve emocije, a vjerujem da ne želite da ono sumnja kako mu u vrtiću neće biti dobro.
4. Ne odlazite bez pozdrava
Iako mislimo da im jelakše ponekad samo se izgubiti iz njihovog vidokruga, preporuča se s djetetom nakratko pozdraviti. I nakon toga otići bez bespotrebnog zadržavanja u hodniku, na prozoru ili uopće u prostorijama vrtića.
5. Ponesite im omiljenu igračku, dudu varalicu ili bočicu
U trenucima kada su sami i nesigurni, dobro će im doći poznata stvar koja ih i inače umiruje kada su nervozni.
Uz sve navedeno, oboružajte se gomilom strpljenja, blagih riječi, velikih poljubaca, i papirnatih maramica. Jer dijete će reagirati na razne načine: oštro će protestirati, plakati, odbijati kontakt s odgajateljem, čvrsto držati svoju dudu, bočicu, ili omiljenu igračku, odbijati hranu, neće spavati i jako će se ljutiti. Nebrojeno puta sam plakala ispred vrtića, na putu do posla ili za radnog vremena. Teško je uopće funkcionirati dok znaš da u istom trenutku tvoje dijete osjeća se prestravljeno. S vremenom, ono stječe povjerenje u odgajatelje, zavoli prijatelje, i sve postaje puno lakše.
Martina Krajina Mršo
