Jedni drugima imperije pomažu stvarati, otimajući u sivim zonama nama jadnim građanima koji nikada ne možemo doći na zelenu granu, koji nemamo prostora za normalan minimalistički život, nemamo prostora za normalno dihanje, življenje, za išta.
I što je u svemu tome toliko ružno, tužno ili kako već nazvati?
Pa to da kad naletiš na neistomišljenika "nevidljive mreže" u smislu da si je zacrtao nešto uzeti na "legalan" način, tada te se gazi na svim poljima do neizdrživih srazmjera, cijeli lobi se oko tebe svije, baci mreže, baci nevidljive mamce i ako kojim slučajem se i za jedan uloviš i kažeš nešto, gotov si. Sve se protiv tebe uskomeša, plima stiže koja sigurno ruši i prekriva svojom moći i snagom, melje do neuništivosti.
Što nam preostaje?
Nažalost, pobjeći, maknuti se... Ostaviti sve, iako je tvoje, pokloniti, sve samo ne imati posla sa ijednim državnim aparatom jer je to toliko umrežano i spetljano, toliko se drže svi zajedno iako se mrze i ne podnose, ali samo na takav način opstaju! Samo na takav način imaju još, uzimaju još i nema kraja i više i nikada dovoljno.
Što ja imam? Što mi mali građani imamo?
Volju za lijepim i plemenitim, čovječnost, volim ljude, volim život. Ne trčim za zadnjim modernim krpicama niti za brandiranom kreacijom niti bazenima i jahtama, vikendicama, bijesnim autima, više me raduje skroman obrok nego razvikane večere.
Pročitajte još priča od blogerice Lily Laum
Čovjek sam bila i ostala, oko mene zvjerinjak ... srećom je bezbroj dobrih ljudi, ponosnih, kvalitetnih!
Treba izdržati, treba biti svoj i opstati, nema druge. I nisam sama na ovom svijetu sa sličnim problemima, gledam, slušam, odmahujem sa nevjericom.
Zar je zvjerinjak sa toliko krvoločnih životinja svakim danom sve puniji?
Tko će taj kavez rasklimati i zvijeri pustiti? Kada izađu i kad svaka od njih sama mora putem proći, tada je ljudima lakše dokazati i pokazati istinu, jer zvijeri su samo zato što se drže zajedno i zajedno ujedaju, gaze, lome - kao jedinke ne opstaju!
Moć im daje masa i umrežanost, imam snage i izdržat ću moram, jer nemam izbora ... ne želim ikome pustiti išta što pripada mom malenom svemiru, a to je moja obitelj!
Djedovina i očevina pripada mojoj djeci, nikome drugome. Godinama borba sa institucijama koje su sama sebi svrha, ali tu sam i još dišem, ne predajem se i ne popuštam.
