Iako radim u poslu u kojem je komunikacija stalna i jako bitna, privatno sam dosta loša u sitnom chit – chatu. Da, pozdravljam susjede, raspitujem se za pse (nekad i djecu), ali ne razmjenjujem recepte niti tračam.
Kad porazmislim o ovoj temi, smijem se sama sebi jer sam tri ljeta radila kao turističi animator, a tamo ne možete pobjeći od praznih fraza, preljubaznog smijuljenja i čavrljanja. Kako bi rekao Rambo Amadeus 'jedno te isto, te jedno te isto'. Cijelo ljeto možete baratati s tri rečenice. Doduše, na tri različita jezika, ali ipak su tri. Čudno je kako se uvijek upetljam u poslove koji zahtijevaju puno komunikacije, a ja čak ni na telefon ne volim brbljati. Dobro, to ne mogu tvrditi kao konačnu i jedinu istinu.
Da ipak pokušam objasniti otkuda dolaze te razlike u meni. Ja sam osoba koja ima mišljenje o svemu. I to prilično čvrsto. Sigurna sam u svoje stavove i baš iz tog razloga ih nemam potrebu braniti i o njima sa svima razglabati. To što moje mišljenje postoji u mojoj glavi mi je dovoljno, a mlaćenje prazne slame mi je gubljenje vremena.
Ali! Nisu svi takvi. Ljudi vole iznositi svoje stavove koliko god oni glupi bili. Zašto bih onda gubila svoje živce i vrijeme dok nekome objašnjavam svoje mišljenje o obitelji Mamić ili inicijativama Željke Markić. To ne spada nužno u čavrljanje, ali i sama se iznenadim koliko toga ljudi dijele sa nepoznatim svijetom oko sebe. Na kraju još ispada da više slušam nego pričam. Ako date ljudima prostora da pričaju, imaju priliku ispasti vrlo glupi. Sad sam zločesta, ali isto mislim i za sebe.
Pročitaj još tekstova od blogerice Martine Tupek
Ne volim sa strancima dijeliti stvari iz svog privatnog života. Koga briga koliku imam plaću i kakvo mi je zdravstveno stanje, ali ljudi uistinu vole i o tome pričati. Nije mi se jednom dogodilo da mi stranci ispričaju pola svog života. Na temelju toga sam zaključila da djelujem povjerljivo, ali to je druga tema.
Na poslu na kojem radim na kraju svakog dana dođe poštar pokupiti pošiljke. I svi su pristojni, ali jedan je baš pričljiv. Entuzijastičan, nasmijan i pozitivan. A ja ga gledam i ne znam što bih mu rekla. Da, vruće je vani. Da, petak je. Je, super što je petak. Ne, ne radimo subotom. Kratko to traje, ali ipak!
Ne znam jeste li znali, ali povezanost između žene i njene frizerke je posebna. Bar je kod mene tako. Mislim da bih u pojedinim trenucima radije mijenjala doktoricu opće prakse nego frizerku. Zašto pitate se? Moja frizerka mene ogrne plaštom, stavi pred mene par časopisa, da mi kavu i – šuti! Znate li koliko je teško naći frizerku koja šuti?! Kao da nađete čokoladnu tortu koja ne deblja (ako to nađete, obavezno mi javite!). Čak i na njenom licu vidim olakšanje kad zna da ne mora trkeljati bezeveze. Njeno zanimanje često i zahtijeva čavrljanje. Prodajni predstavnici, trgovci, uslužne djelatnosti... Svi će bolje zaraditi ako se znaju prodati. I to sebe, ne nužno prizvod. S druge strane, moraju znati i kad zašutjeti.
Još jedan od razloga zašto čavrljanje nije moja šalica čaja je zato što imam puno misli u glavi. I kako onda razgovor svesti samo na small talk? Još davnih dana sam zaključila kako je bolje kad se izražavam pismeno. Papir svašta trpi, jelda?
No, nemojte me krivo shvatiti. Ako se sretnemo na ulici ja ću vas pristojno pozdraviti i pročavrljati o vremenu. Ako imate psa, nitko sretniji od mene. Ali i dalje mi nije neka ludnica izmjenjivati poluinformacije nasred ceste. Najbolje da mi pošaljete mail!
Martina Tupek
