Kako život funkcionira
Kako bi bilo dobro da postoji emocionalni sud za duševne boli!
Danas ću biti malo preambiciozna i zamislit ću sebe kako obnašam funkciju predsjednice države. Kada bih bila na toj poziciji, formirala bih jednu ustanovu i dala bih joj ime EMOCIONALNI SUD.
Komplimentima budimo šarmantni, ostanimo svoji
Približava se ONAJ dan, prepun srca, sladunjavih poruka i pjesmica, zatrpani smo ponudama parfema, nakita, komada dodataka odjeći, .. na svakom koraku i kliku te dočeka amorova strelica ili srce. Konzumentsko smo društvo i tako to ide uz svaki dan koji nešto znači. Jednostavno se moraš uklopiti. A kako? Kako ostati svoj i opstati a dati do znanja svoje misli i smjer što želiš?
Željela je samo iskren zagrljaj od roditelja koji je nisu željeli...
Zamislite da niste u djetinstvu osjetili ni gram roditeljske ljubavi. Zamislite da su vam roditelji dali do znanja da vas ne žele i da ste im samo priljepak, da žale što ste sad dio u njihovim životima. ONA je baš dijete takvih roditelja.
Što čekaš više ... živi svoj san!
Da li živite svoj san? Možda ste i zaboravili da imate svoje snove preživljavajući iz dana u dan. Možda iz nekog razloga radite kako vam drugi kažu zanemarivši ono što vi zapravo želite. Za mnoge od nas je nažalost to tako.
Ima jedna bolest koja je pogodila mnoge ljude, a nisu je svjesni
Ima jedna bolest koja je pogodila mnoge ljude. Većina ljudi nije svjesna da je zaražena njome. Iskreno rečeno, ne znam joj pravi naziv. Dat ću joj naziv tetraplegija.
Ne okreći glavu od sitnica
Razmišljate li ikad o malim stvarima koje čine život? Često se zaboravimo sjetiti tih svakodnevnih 'sitnih' stvari koje su u suštini veliki blagoslov.
Blagdansko ukrašavanje Dubrovnika
Nekoliko godina sam u Dubrovniku i primjećujem znatne promjene svake godine u smislu novih sadržaja i dodatnih ukrasa, grad se danima i tjednima planski uređuje.
Ostajem li bez sebe?
Prijatelji su bogatstvo, razgovori s njima donose zrna razuma, smjer za dalje. To me sad spašava, drži glavu iznad vode, tonem, tlo pod nogama gubim, ne prepoznajem se, to nisam ja.
J… te kol’ko nas ima, ili koliko se žena u nama bori?
Istina je da nikad ne znam u čijoj koži ću se ujutro probuditi, a u čijoj navečer zaspati. Naravno, bit će to moja koža, ovu za koju se sada mogu uštipnuti, ali tko će se kriti ispod nje – e to je već jako poznata nepoznanica.
Mašta je radost, ali i zabranjeno područje!
Mašta je radost, put, život ... a s druge strane pakao kad te uljulja i uvjeri da je moguće neostvarivo. Oduvijek sam maštala. To me održalo, spašavalo, držalo glavu iznad vode. Nosilo me i uljuljalo da je sve lijepo i dobro, ako je loše da je privremeno, da će proći. Snivala sam snove poluotvorenih očiju, (ne)svjesna što si činim.
Novo
Popularno na blogu
